Dok bi tišina plela svoje niti,
ja pogledom bih pisala ti misli,
rukom tvojom šaputala svoje.
Nagost tebe moja strast bi bila;
jezikom da oslikam ti stomak,
grudima do bedara kliznem.
Mjesec bi svjedokom bio,
da uzdahom bi tak’o moju žudnju,
što usanama i dahom dodiruje ti vrelo.
Dok svirala bi glazba,
u pozadini svijesti,
tijelom bi sricala stihove po tebi.
Predivan spoj vođenje ljubavi i poezija. Sibila taman onako kako ti to samo znaš i to odlično ispisano u tvom osebujnom i posebnom pjesničkom izričaju.
Lp! 🙂
Mislio sam izdvojiti neki dio ali necu i nema potrebe jer cijela pjesma je upravo poezija za sva cula
vp sibila
nepresusna inspiracija putenog i pjesnickog u lijepoj konsonanci tvoje poezije.
Senzualno i povezujuće… lijepo, sibila…
Zahvaljujem vam svima na vremenu koje ste izdvojili za posjetu ovom kutku mojih misli..
Hvala na čitanju!
<3
“tijelom bi sricala stihove po tebi” – prelepo.
Vodjenje ljubavi i jeste najlepsa poezija.
Pozdrav
Hvala Sla, slažemo se u mišljenju..lp 🙂