PODIJ

[Ukupno: 1   Prosjek: 5/5]

 

večer plesnih koraka,
za nekoga bez većih iznenađenja,
novembar na izdisaju,
okićeni stropovi,
zidovi tresu se od ugodnih nota,
je li to ipak ono pravo,
znatiželjno pogledavam u jednom pravcu dok
druga strana izbjegava svaki sudar osjetila,
znam savršeno da kipti, želi okusiti novi okus,
miris, dodir ruke,
srami se,
ali ne dam mu povoda,
tjeram ono svoje,
uvijam se na podiju poput
zmijice kad sprema se na ujed,
želim još jedan gutljaj, obične vode,
najbolji je to eliksir jer u trijezno želim priznanje,
hoću čuti njegovu istinu,
vrijeme krati se,
izmiče ono savršenstvo koje doživjesmo
možda sad i nikad,
nema zamjerki,  takav je životni podij,
sklizak za neposlušne,
pravi za znalce plesnih igara,
što smo onda nas dvoje,
svjedoci javite se, bez lažnih dodvoravanja,
ima li još uvijek dame i kavalira
ili su to tek neostvarene sanje što unedogled traju….

Fotografija Denis Kožljan.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting