POD PINIJAMA NETKO VIOLINU SVIRA

JUCER, cijela mi je zatreperila dusa
dok se s kaskade do kaskade pjenila rijeka, Krka moja bajkovita
i bisere prosipala duz obala zeleno-smaragdnih…
Pod pinijama , Netko je violinu prebirao

JUCER, srce mi prozelo ushicenje cudno
Prosaptah, jedva cujno, uzbudjeno–
Uzalud ti, Tugo zbilja uzaludno,
Radost mi krasti ne mozes vise
dok Netko violinu pod pinijama svira
sad glasno, sad tiho pa sve tise…
Kroz velebitske klance sjetna se glazba razlijeze

JUCER , cijelim sam bicem zeljela da vrijeme stane
da se na svim satovima kazaljke zagrle
kao na pinijama ispletene grane;
zeljela sam JUCER
da Netko pod pinijama nikad ne prestane violinu prebirati
i da moja Krka , uvijek iznova, s izvora zasumori, zapjenusa

Ne dogadja se tako cesto
u ova vremena neizvjesna i kosmarna
da nam Radost dusu uskovitla
dok Netko nepoznat violinu njezno i opojno svira…

Sapnuh mojoj rijeci, pjenusavoj, nabujaloj
i nepoznatom carobnjaku pod pinijama-
Ipak je Tuga nemocna ; Radost je jos uvijek jaca!

Pozelih, JUCER da plastem Radosti cio svijet ogrnem

“Rijeka bez povratka”
25.svibnja, 2021.





Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting