Sjećaš li se Plamene plesačice
u dolini?
Od pokreta njezinih obnaženih bokova
zadrhtao bi svaki list
u aleji starih vrba
I od tog bi se daška
namreškala studena voda
i zablještali biseri muških želja
na šljunkovitom dnu Zelene rijeke
Čudesni vilinski svijet
I jeste vila
bila
Plamena plesačica zlatne kose
Svojim bi plesom
za plišanih majskih večeri
probudila sve ljudske damare,
pa bi u toj noći
plam istinskog života
dodirnuo svako srce u dolini
Eh,
zalutali u sjećanja na život,
sad smo
Listamo spomenar stari
da barem jednu krmeljivu iskru
zapali
Duboko negdje u
samotnom
tugaljivom kutku
slatke nostalgije
Vele,
vratila se Plamena plesačica
Eno je na brdu nad dolinom
U pečini napuštenih snova
Prebire po njima
Skoro će majske baršunaste noći
mamiti uzdahe iz ljudskih grudi
Hoće li ih čuti čarobna gorska vila ?
Pa da nam dušu, opet,
makar u pozno doba,
prst istinske radosti
dotakne