PISMO TEBI, ANDJELE

[Ukupno: 1   Prosjek: 5/5]

Bojim se i strepim
Brinem se zbog Tebe, Andjele,
Pisem, Ti da Te ohrabrim.

Nemoj se dati uplasiti
orkanskim visinama stijenja.
Kada se uspnes na najvisu gromadu
tamo, na Zapadu, daleko
ugledat ces sirinu Pacifika
tada,  nemoj se dati zavarati
sumorom valova, i ne dopusti
da buka oceana zaglusi treptaje 
tvoje krhke duse, ocarane prostranstvima…

Ne dopusti da Te uznemiri ono sto ne poznajes
ili da Te privid u zabludu odvede,
s najgornje stijene, u sirine se zagledaj
Tada, istinu ces znati, istinu svog srca i  duse.

Zauvijek ostani – SVOJ!
To je bitno, to je najbitnije,
znati svoga srca istine, poznati svoje duse drhtaje;
Ne zaboraavi, nikad ne zaboravi
da je sve izvanjsko prolazno
i ono sjajno i ono bez sjaja.
Ne dopusti; nikad ne dopusti
da Ti spokoj srca narusi necijeg zloduha graja.

Ostani mi uvijek postojano stijenje,
cvrsto… stameno…
U njemu su neke neprolazne istine urasle
kao sa stijenjem i s Tobom su srasle.

Ne dopusti, Andjele moj njezni
da te kroz zivot vodi slatkorjeciva varka,
Sjeti se:
Kranjcevic je rane gnjevom i solju ispirao
nije dopustio, nikada,
da ga u verige sapnu
i vode na lancu kao gospodskog kastora…

Brinem zbog Tebe (zivis u bescutnom svijetu!)
ali znam da ima u Tebi
i hrabrosti i postenja…
To, neka te kroz zivot ,uvijek, vodi, Andjele moj.

5.VI.1983.
“Rijeka bez povratka”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting