.
od sitno lomljenog stakla
jutro se proguta
skriju se tragovi sudara
iako izvijen lim sjećanja
strši izvan svog okvira
i uvijek porežeš se kad pogledaš
na isto mjesto
tisuću puta u jednom
prevrćeš po hrpi sitnica
tražeći kvaku vrata
još uvijek zaglavljen
sigurnosnim pojasom trenutka prije
no što su nestale osunčana livada
i nepregledna niska živica do ispred mora
još eho ostao je pucketanja
zelenih boja četinara
i ravno s njima škripa činela zričaka
na gorućim cvatovima tamarisa
.
a onda, odjednom, ništa
u naslonjaču svih odhodanih života
odjekne samo prvi korak
kad u grudima prsla je aorta
i poplavila sve zečje rupe
ostavljajući na površini
novčanike s kreditnim karticama
.
probudiš se u sedam stihova
povećavajući distancu
između uma i desne ruke
i već svjetlosna godina
pruži se do osjećaja
od one prve preuranjene slutnje
već misao je nedohvatljivo sazviježđe
na stropu hrama u Denderi
gdje hijeroglifi bez sokolice svjedoče
o granicama koje se ne smiju prijeći
bez nje tijelo ostat će
raskomadano četirima stranama svijeta
a još petoj srce dodat će se
i nitko ga ne će moći sastaviti
.
.