Pala sam kao žrtva energetskog vampirizma,
ostala bez nade i optimizma.
U srcu velika praznina,
čitanje duhovnih knjiga,
bila mi je radosta jedina.
Imala sam energije jedva za disanje
i još nešto malo za čitanje i pisanje.
Svijest mi je bila jako niska,
smrt nekako bliska.
Život se odjednom činio tako strašan,
opasan i bezdušan.
Iza svakog ugla vrebale su opasnosti prave,
kao iz nekog filma užasa i strave.
Šta da se radi,
kad ti netko dušu iz tijela izvadi?
Tražila sam sama svog vampira,
da mi srce i mozak prosvira.
Tko je taj vampir,
neću vam reći,
to je tajna koja će samnom pobjeći.
Ipak taj vampir u meni je nešto oslobodio,
kreativan potencijal napokon se porodio.
Od tada pjesme pišem,
često nešto brišem i rišem.
Nakon toga na put duhovnosti sam kročila,
u duhovnu slobodu raširenih ruku skočila.