Otrgnuti

Biježimo ljudi

biježimo na rasplesane, umorne popodonevne ulice

biježimo na oble rijeka

gdje nas krijepi sviježina divljih voda

ili na proplanke gorskih klanace,

umotani u zvijezdano nebo kao u prozirnu plahtu,

a miris gorkih trava nas uspavljuje, zar to nije divno?

ili ajmo na obale, gledat kako  nasmješene ribe skaču k Mjesecu.

Biježimo ljudi iz svoga prašnjavog loga, iz svoje tame spilje

gdje se naši demoni u polusvijetlu cinično smiješkaju.

Biježimo ljudi, biježimo iz svoje tijesne kože,

dan je svršen

za pobijeći

otrgnuti se

zar se ima što čekati

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting