Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Galeb iznad rijeke sjajne pjevao je pjesmu slobode,
ja ko da sam hodao po vodi, dok sam disao dusom.
Jutro u suncu, u tom mirnom svijetu je prekrilo neke tuge,
a vjetar je drugarski gurao u pravom smijeru.
Na stranom tlu nisam bio stranac, sa sobom sam nosio ranac srece,
govorio osmijehom, svi me cuse jer sam opet dusu otvorio.
Te ptice su letjele u pravcu mog talasa,
na ostrvu spasa bio sam kralj,
iako me nisu znali prepoznase moj glas.
Snovi su ozivjeli, moja pjesma leti svijetom,
tu i kad je kisa, ima sunca.
Ja sam samo jedan od pjesnika ove planete.
Sloboda je zlato, zato disem kroz moje slovo,
ako necu ja, ko ce slicnim dusama pricati sve ovo?