Oštar mač, molim

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Nekako nečujno, dan po dan
prazni se moja pješčana ura.
Sa svakom novom kapljom znoja
Sizif u meni sve teže gura.

Još može more, biće živo
dirnuti strune umornog srca,
pa bilo modro ili sivo
smiješi se meni pod zrakom sunca.

Pred morem više nemam tajni,
strpljivo pušta da mu se jadam,
kao da sluša sve moje riječi
more me tješi, more me liječi.

Pred zadnjim pedljem niti života
postajem sudac samome sebi.
Jesam li bio mudar il' glup?
Oštar mač, molim, nipošto tup!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting