oprosti mi

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Oprosti mi
riječ i pjesmu kojom te kunem.
Ja možda već sam na rubu ludila
i osjećam
kao da hodam po rubu pakla,
srce siječem na komade da se održim
a tako želim često da umrem.
I krvnik sam sebi sama
dok odričem ga se i odvajam od vlastita tijela
pa tebe očajem što nalik je mržnji
a mržnja nije,
dozivam i progonim bijesom iz svog svijeta.
Oprosti mi...
Ja ne mogu više poznati svoj lik u ogledalu,
iskrivljeni su mi svi pokreti lica
od misli kojima sam te smislila
da se mogu mučiti,
iz očiju sebi iglama vrelim vadim ponor
iz kojeg se gledam
i tad proklinjem i strah svoj i kukavičluk
što mi ruke pridržava
da ne smaknem taj tanak nerv što me smeta.
Oprosti mi jer, znaj,
ne mogu ti nikada reći u ljubavi mržnju,
to neka neman je podrugljiva rođena iz patnje,
u mraku sablasnom
koja me za tanak vrat ščepa i baci na zemlju.
Od smijeha se valja mom malodušju i grijehu
dok se ja svijam u bolu muke svoje strašne
a tebe za krivca prozivam....
Oprosti mi,
osakaćene su grubo sve moje radosti
i neku tvoju dragu misao tražim
što bi me uspravila na noge,
molitvu koju si već jednom molio za mene
pa da dogodi se nešto nemoguće,
iz pakla bar u čistilište da uđem.
Oprosti mi...
nek te ne dotiče dosadna pjesma koja kune.
Oh, mržnje ja ne poznajem,
to samo udar je silni posred mojih očiju
što mi pogled od istine mrači,
udar...
posred moje duše.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting