Slapovi žudnje zastiru mi um,
ne vidim patnju
posrnule duše,
ne čujem vapaj zauzdanih snova,
i svaka suza
tek je kap u moru izgubljenih čežnji.
Kamen se topi
u vatri isčezlih osjećaja
i kao ruža vene
u prolaznosti vremena.
Čemu nada
kad nebo gasne pod težinom sjete
za nestalom svijećom života,
i čemu nada
kad svijet nestaje u pijesku lutanja
i sve izjeda
tama sudbine.
Tek odsjaj oka nosi me
u dubinu
tvog oprosta.
3 thoughts on “Oprost”
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.
Jako lijepa pjesma:))))
Meni jako lijepo!
Tužno ali jako lijepo i dirljivo!
Pozdrav i osmjeh ostavljam dragi Ursus:))