OPET ZIVOT CVRSTO GRLIM

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Sto li je ljudsko bice
nego brod koji trazi mirnu luku,
Sto li je covjecji zivot
nego putovanja iz dana u noc…
Ah, sudbini jos nitko
nije uspio oduzeti moc–

Pokusavas i ti, i ja, pa i slabasno dijete
da biramo samo cvijecem obrasle staze
dok se sunce s neba, svima jednako smije…
No, zivot , taj prevejanac stari
neprestano opasne barijere i zamke krije…

Mozda je bas u tome privlacnost i ljepota
ovoga naseg tajanstvenog zivota?

Pobijedjivati sve teskoce i zamke…
uvijek iznova zivot cvrsto grliti;
sapatom mu barem, al’ prkosno reci:
Ne, neces me , Prijane
bez odlucnosti i borbe
ne, neces me smrviti…

Pobijedih sve bolne gubitke
Iz ponora se uspinjem cvrstim korakom.
Da, da, evo me, Hrvatskoj se svojoj vracam…

Nisam nikakva ljudska iznimka
niti endemski cvijet sto raste u sikari.
Samo , ugledala sam svjetionik na dragoj obali,
Moj brod, tamo mi, tamo mi, napokon plovi…

Nina Novak
5. svibnja, 2022.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting