Ognjeni vjetri

U samoći noći gluhe
Pognut napušten pored ognja
Pritisnut vremenom starim pokrivačem
Pretežak razumijem ga pola
Dok se duša u sebi pote

Ognjem korača vatre plam
Teški mu dolaze sati
Gore grede davno kovane
Koje život i nadu znače

Nema kud usudu tom
Vatra guta drvene dveri
Pepelu hrli grobova mati
Ljubavi žive koje ubija
Srce od studi ne izgara

U zubu vremena kamene ploče
Puštaju vjetre da kroz njih zbore
Umijećem svojim pričaju priču
O ljubavi jednoj što navijek gori
Kiše je kvase romore tuku
Trni njeni u oči padaju

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting