Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Izranjaš
iz pepela,
od sebe sklanjaš
sve ono što nisi željela.
Jesu li k mjesecu
okrenuti snovi tvoji,
sanjaš li davno zaboravljenu djecu,
ili starca što kožu kroji.
Opet te zovu
glasovi davni,
ti krećeš u noć novu,
posvuda su prolazi tamni.
Po zemlji suhoj
dok koračaš,
sve što je trulo
od sebe odvraćaš.
Koraci
niz stepenice kamene,
vidici misli prozračni,
u daljini nečije oči plamene.
I sada ćeš iznova,
po tko zna koji put, izgovoriti
prastaru riječ bez slova,
i u odsjaj u tami se pretvoriti.