Odkad se moja vatra tvojim imenom ne zove

Odkad se moja vatra
tvojim imenom ne zove
Nemam doma
Mira nemam

Vjetar raznosi
labuđe perje sa postelje
kroz prozor
Vidici se gube sa obzorja
u sivo jesensko nebo

Otkad se ne zovem imenom tvojim
propuh odasvud
Misli se osipaju kao pustinjske dine
Oštro se inje uvlači u krvotok
Vatru gasi, moj Mjeseče
Svjetlost otima

Onu istu
s kojom si me obljubio
pod starom vrbom
uz rijeku

Lunatik sad sam
Sakupljam kristalne krhotine
Sjećanja
Trgam ih nemilosrdno iz grudi
Bol prizivam
Jedino živu
U meni

Lunatik
Duh što noću
obalom široke rijeke pod vrbama
luta
Bijelu ruku traži,
moj Mjeseče
Tvoju ruku

Eh, da sam, bogdo
nježna vodena leptirica
Pa da ti
U san
Nebeskom Rimom
Dođem
Da li bi me
Oh,
Da li bi me
Opet
Svojom Vilom zvao?

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting