Ne mogu otići na mjesta
nesuđena,
ne mogu sunce zagrliti
kad tama
već godinama svjetlost grli…
I gledam kroz prazne prozore duše
i pitam se
zar slijepe su misli koje hrane jutra,
zar suha su korita
u kojima nasmješena lica sam gledao,
zar sam usahnuo u ljubavi toliko
da ni svoje srce ne vidim?
Bole me sjećanja,
odgurujem ih od sebe,
srce je varljivo…
čak ni slutnju predaje mislima ne pruža,
koraci su lažni
kad hrabrost se izgubi…
sumorna duša nad ponorom stoji
i svoje lice u budućnost ispraća,
bez sjaja,
sa ožiljcima i brazdama od suza.
Lice je prazno
i želi samo tebe
da nacrtaš paletu života
i osmjehom
zagrliš samoću.
Novi početak
You must sign in to vote
stihovi prepuni tuge i ceznje, lepo si svoje osecaje preneo….glavu gore ursus proci ce, leto ide dusek u ruku i na more, avanture se spremaju……malo sale….dragih i toplih pozdrava…:))
Ja se već brčkam lagano!Hvala ti na lijepim riječima!Pusa i :))))
prelijepa pjesma protkana bolom
pozzzz
Hvala skorpi!Sva sreća da su to ipak samo riječi!Pozdrav!
zar slijepe su misli koje hrane jutra..
moj naklon za ovaj stih..naravno i za cijelu pjesmu..
Veliko hvala akrap!Drago mi je da ti se dopada pjesma!Pozdrav!
Ponovno očaravaš svakim stihom.
Užitak te čitati.
Pozdrav, major. :))
Od ovakvih pohvala hodam pola metra iznad tla :)))!Hvala draga LoLa!Pusa i :)))) za tebe!
odusevljena san tvojim stihovima
A ja sam oduševljen što si ti oduševljena!Hvala nemirna!Pozdrav,uz :))))
Prva liga Ursuse!Rasturas stihovima!
Prijateljski pozdrav!
Hvala prijatelju!Malo rijeđe pišem,ali se trudim zadržati kvalitetu!Pozdrav!
divno napisano uz puno tuge čežnje i želje Majore:))osmijeh ti ostavljam
Veseli me što ti se dopada draga Faiza!Pusa i :))))
Prelijepi stihovi…