Nostalgija

U sitne sate
kopaš mi po mislima,
poput lupeža,
da otkriješ novi stih.
Neee…
ne nasjedam,
da utoliš svoj grijeh,
dok svilen gajtan vezeš
i kuješ zlatnike u tmini.

To je samo klepet vjetra
u krošnji, iza prozora,
mjesečina, jesen i ja
i provehlo lišće…

I ne oklijevam.
To je samo ljestvica života
pred novi stih.

I još vrijeme
raspiruje plam.
Nadolazećoj zimi
prkosi.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting