Njegovo ime

Srce od jagoda stavljao je u usta,

Grickao taman da se najede,

Tamne puti i kosa mu gusta,

Oči koje pogled zalede.

Nije volio došljake ni strance,

Često se čulo kako za njima viće,

Cijenio je možda braću i poznance

Živio samo dok je pričao priče.
Radio je samo ono što nije smio

I znao je nositi se sa svime

Nisam ga znao premda sam htio

Zauvijek nosit ću njegovo ime

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting