NEPRIMJETNO

Nekako neprimjetno prolazim podno ovih dana.

Obučen u oblu košuljicu nemirenja.

 

Ne postoji nitko tko osjeća da je moj,

mada ima netko koga osjećam svojim.

 

Spajam se tako od utoraka do subota,

razbacan po srijedama i petcima.

Spajam se strpljivo.

A znam kako će me neki novi utorak

ponovo zateći razbacanog.

U grozničavosti spajanja.

 

Mimoilaze me dani.

Zar je to zbog toga

što ne postoji nitko tko se osjeća moj?

Ili zbog toga nekog

koga toliko lako osjećam svojim.

 

Mimoilaze

isto onako ćutke

kako i ja njih promatram u tim prolascima.

Potpuno smo ravnodušni.

I oni i ja.

 

Pokadkad samo

u ogledalu provjerim

prešućene rezultate tih prolazaka.

A umjesto njih

vidim samo tvoj obris.

Bizak i drag.

 

 

One thought on “NEPRIMJETNO

  1. Rasut u vremenu koje čeka da se Ona napokon počne osjećati tvojom…
    Predivno si opisao to čekanje i svoje prolaženje kroz vrijeme čekanja!
    Lijep pozdrav Anin!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting