You must sign in to vote
Moja ura…
moje tijelo…
sve govori…
Primako se, ko svijeće stijenka
tinja, pomalo gasne u zaborav…
Ko na nekoj nepoznatoj dolini,
gdje potok brzinom žubori,
na kraju ubrza, izgubi se,
u ponor ga crna zemlja upila…
Izniknut će na tom mjestu,
nova travka i vinut se u zrak,
ubrat će je lijepa vila
rascvjetat će u novi cvat.
Ljubit ću i voljet bližnjeg,
sve dok moja svijeća još tinja
i ne zgasne do novog cvijeta,
u potpuni zaborav…
Jedina istina,prava i pravedna je; sve svijeće na kraju gasnu u tišini samotno. Pozdravljam te osmjehom jutra.
Vili se sviđa..osmijeh ti leti:)))
Krug života…kola stalno…umjesto jedne usahle travke iznikne druga…prelijepo dragi Giovanni!
Osmjeh i pusu ti ostavljam:)
Fala svima i osmjeh ostavljam….