U pjesmi pisem sto iz srca izvadim,
na bilo kom mjestu, u svakom trenutku,
kutak uspomena stvorim u sekundi,
jer u djelicu iz raja do pakla sve ode,
ili sa zemlje na nebo, gore.
Dok mi srce ne izvade ja trajacu,
zivjece i oni sto odose davno,
ljudi sto su vrijedili ostavise nesto sjajno,
zauvijek.
U mjesec sam vjerovao, nadu sam tu stvaro,
a i on ko da je lazno sijao..
To sto s’ja istinski ne vidi se nikad,
zato nemoj neceg da se stidis,
u sebi sto nosis, nema drugi niko,
iako samo ti dusu vidis..
Zivot je danas navika, dok osjecanja nestaju,
pola zivota mi je sjecanje na srusene mostove nase,
svaki dan je casa slatkog vina sto se nikad vise
popiti nece, a uvijek nam je falilo malo srece,
da budemo pravi, jedni za druge.
Hodaj na kraju pored mene, ne iza il’ ispred,
razbijmo sav led,
pa da sjajimo zajedno i da nas raj
nema kraja.