Nedostaješ

Toliko puta sam pokušavao stvoriti neku ljubav,
al na pola puta bih poželio neuspjeh
jer godinama život je bio poprilično grbav,
noseći na leđima težak pleh.

Onda valjda sa vremenom i nestane magija,
izgube se riječi baš onda kad trebaju usne šaputati,
ali sa tobom je ipak java malo drugačija,
dok ne savladam riječi barem ću ti pažnju dati.

Tako nenadano unijela si osvježenje
baš onakvo kakvo sam sanjao da ću sresti,
ti si baš neko jako posebno stvorenje,
konačno zbog nekog ne mogu ni jesti.

Nedostaješ,
a iz misli ne nestaješ…
U sukobu obaveza pojavila se rupa,
dugo ne vidjeh oči tvoje, a srce sve jače lupa.

Nedostaješ,
kao cvrkut ptice u vedroj ljetnoj noći,
kao malenom čarobnjaku njegove moći,
kao uzdah svježeg zraka na dubokom morskom dnu,
al barem se nadam da ću te sresti večeras u snu…
 

7 thoughts on “Nedostaješ

  1. ajoooooj…a i meni si nedostajao da znaš 🙂
    puno toga ovdje nedostaje dragi Nigel…ono sve…ma znaš i bonboni i litrica, mašne, kilijetica…oblaci…puno, puno osmijeha…

    pusek ti šalje newe

  2. I ti nedostaješ,znaš dragi Nigel! 🙂
    Divna pjesma nedostajanja..i nade na kraju…predivna mi je posljadnja strofa!
    Kiss na obraz mlađahni ti šaljem i to s puno osmjeha! :)))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting