NEBO

Veliko plavetnilo,

crne oluje,

oblaci meki

stvaraju nebo.

 

Ponad mene je uvijek

K´o stražar mlad

što vjekove pamti kao sad.

 

Raduje me Suncem,

uspavljuje kišom,

budi me gromom

dok sanjam da letim.

 

Pitam se gdje je taj kraj

tom plavom kralju,

što sve nas nadvisuje

u sivom danu.

 

Što ga sili da me čuva,

dok pišem o njemu

stihove lake?

 

Zašto nas štiti

kad ranismo ga ratom

što parao je utrobu njegovu,

za Sunca,

za kiše,

za olujnog neba?

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting