You must sign in to vote
Neću, ne želim
ne mogu
pisati o ljudskome jadu
o smradu bojišta
otvorenih gnojišta
otkinutim udovima
prijekim sudovima
sprženom selu
sorry, nisko htjeli
ali smo smjeli
kolateralne žrtve
tko još broji mrtve
Neću, ne želim
ne mogu
pisati
o guskama u magli
o svemu neka pišu
jutarnje vijesti
ja mogu
samo na žal sjesti
i žaliti.
ne zalim celave
ne zalim podbule
sezdeset godina
a ja venem mlad
ne zalim jadne pitekantrope
ne zalim mirna goveda
ne zalim egzoticne papuance
ne zalim sto sam cetvrti
odozada
isto kao i prije rata
ne zalim
ja sam cvrsta linija
ne zalim sto se potkopavam
ne zalim sto sam uspavan
ne zalim kada doce racun
jer svatko placa svoje racune
i nitko nikom nista ne poklanja
i naravno
vi cete to vratiti
štulić..
uff snažno 🙂
Izuzetna i jaka pesma marija, tvoji gromovi udaraju na prava mesta, super…pozdrava vecernjih…:)))
Bravo Marija!Svaka rijec ti je na mjestu!
Pusa!
potpisujem marija..
previše je tuge u našim srcima iako je rat završio. previše jada i bijede nas okružuje iako je planeta bila na trenutak potčinjena nama, veliki pozdrav
necu ni Marija:)..pjesma je “mrak”..pusaaa
Predobro…sjajno draga Marija!Jako i dojmljivo!
Šaljem osmjeh:))