Na uzvik njenih usana

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Na uzvik, od njenih usana,
prema usnama mojim,
da nema više ljubavi među nama;
sve pjesme svemira se skameniše.

Ljubavno mi kamenje oteža,
nade se u duboku vodu utopiše;
Pretegnu smrt sve živote u ambis,
umriješe oči u dubinama.

Na uzvik, od njenih usana,
da nema više ljubavi među nama ― zavlada na nebu tama;
Zvijezde se pogasiše,
nebeski se stožer prestade okretati.

Pupavci ― moje nježne ptice,
zadnji put huknuše;
prije umiranja,
za pozdrav zlatokosoj.

Livade mi cvjetne uvenuše,
osušiše im se krunice nježne…
Duša moja klonu u njedrima,
pomavenje mi džennet pod košuljom.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting