Osjecam je u kostima i nosim u mislima,vjetrom je nosena, isprepletena nitima…
Osmijeh njen kao zvijezda sjajna, skrivene pute srca otvara, prodornim mi pogledom daje do znanja da u dusi ovoj lezi skrivena tajna…
Dovoljan je samo okret da je vidim, samo korak da je primim, svakim danom sve vise opcinjen, svakim satom sve vise oživljen, zeljan paznje te, da je uhvatim bar na tren…
Na dohvatu ruke, sreca me ceka, ispunjenje smisla, ljepota vijeka…
Sudbinom zivota, slucajnoscu tijeka, srcem si zavladala kao mirna rijeka…
Spojila se svijeta dva ,tihim koracima, svijetom su prevladala…
Moja preporuka, jer bi vam se moglo svidjeti, jesu pjesme autora pod nickom Moon47 sa portala Očaravanje. Ako ste željni čitanja nečega sličnog.
Imate sličan stil.
Pozdrav
Hvala lijepa, naravno pogledati cu. Nadam se da vam se svidjela pjesma, pozdrav i vama!
Jest, lijepa je pjesma.
Sjajne rime.
Ne znam što više od toga reći. Nisam stručnjak. 🙂
Ni ne treba biti stručnjak, treba samo znati osjetiti nešto, to je dovoljno, općenito govoreći… 😊