Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Sa obale rijeku pospano gledam,
duboko udzisem ali se nedam.
Tuga mi razara ranjeno srce,
kao rijecno korito bujice.
Praznina srcem mojim vlada,
kao i rijekom duboka voda.
U tisini cujem talasa glas,
pitaju se zasto nema nas.
Zasto na obali dugo nas nema,
zagrljeni nekad rukama objema.
Odgovore ne stigoh reci,
shvatila rijeka i nastavi teci.
Zna i rijeka sta je sa nama,
da si me voleo nebi bila sama.
Volela sam i tebe nekada,
samo rijeku volet cu od sada…