Mrak što skriva moje misli
Negdje postoji ideja o slobodi planeta
Negdje su ljudi divovi a mi tako mali
Mrak što skriva strast koja je pobješnjela
Ponekad ne mogu da složim slova u riječ
Riječ u rečenicu
Ponekad ne mogu da otvorim knjigu
a ne zapitam se što dalje
Gdje je odsjaj Sunca i mjeseca
što nam stvaraju dane i noći
Izgubljeni i isluženi
Vječni i uvijek na cijeni
Govorimo u notama
Glazbenici smo grada
što luta kroz prašumu i divljinu
Ne da nikome novom da uđe
otkrije vrijednost uzdizanja
iznad tla i zelene trave
Sklopi oči
možda će doći vanzemaljci,
ugraditi nam čip
Bit ćemo kao komad hrane
što se prodaje,
uvijek pod kontrolom, uvijek svježi
Otvaraš neka vječna pitanja. Sve je moguće, a mi lutamo u mraku tražeći odgovore. Možda nismo na vrhu hranidbenog lanca. Možda nas proguta neka sila, mračna ili svijetla. I mrak i svjetlo završavaju u našem oku. Ono je kao crna rupa. Neću više, pokrenuo si u meni mehanizam misli, a samo su nam spekulacije na raspolaganju. Još ne znamo. Dobro pišeš. Pozdrav!
Ponekad ne mogu da složim slova u riječ
Riječ u rečenicu
Ponekad ne mogu da otvorim knjigu
a ne zapitam….
-taj dio sam napisao kada sam imao osjeća da više nemam snage da napišem pjesmu, da se je izgubila sva draž pisanja
Govorimo u notama
Glazbenici smo grada
što luta kroz prašumu i divljinu
Ne da nikome….
-posvećeno osobama koje se služe riječima kao i ja
Sklopi oči
možda će doći vanzemaljci,
ugraditi nam čip
Bit ćemo kao komad…
-taj dio se odnosi na sve one koji hoće da kontroliraju svijet a ne mogu
-kada si ti tako lijepo sročila komentar ja sam morao ovako analizirati pjesmu(što mi je prvi puta)
-hvala puno od srca, pozdrav
Eto i ti trazis u njima nadu, lepo si napisao stihove….pozdrav…:)))
hvala puno dragice, puno pozdrava vraćam
Odlicno napisano!
Pozdrav!
hvala puno, pozdrav