Možda

Možda sam jednom negdje te sreo
u usnuloj luci, u smiraju dana
možda sam davno kraj tebe sjeo
i bila si tada posve mi strana.

Možda si jednom opreza puna
gazila snijegom moj nedavni trag
dok s neba je noćnog svijetlila luna
slutivši da ću ti postati drag.

Možda si jednom usnula pred zoru
sanjavši čovjeka što pjesme ti piše
jedna je zvijezda baš taknula goru
i čežnju što ti u grudima diše.

Možda smo jednom kroz stolječa pusta
u tijelima drugim bili dvije duše
u poljubac sneni smo spojili usta
slušajući vjetar sa njiva što puše.

Pred isti smo oltar možda jednom došli
svatko sa svojim ženidbenim drugom
svi naši životi što uzalud su prošli
samo su iznova zadrhtali tugom.

6 thoughts on “Možda

  1. Moj duboki naklon, kolega.

    Neopisivo dobar je osjećaj kad mi duša zaroni u tvoje stihove i plovi, plovi beskrajem misli, osjećaja…

    Veliki pozdrav. :))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting