Morbidni Staccato

Oblaci se skupise ko strvinara jato,
tupa gudala, kljunovi sto kroz meso ti ne klize,
vec lagano kljucaju, morbidni staccato,
i lagano popustas zloj kobi koja grize…

Moderato i polagano, sasvim sigurno,
gladna usta traze srce mekano.
Poput kakvog izgubljenog blaga,
jad sveg svijeta trazi tresnju povrh slaga.

A sto iza gozbe ostane, aranzman suhih kostiju,
nalik je sasvim na tebe, al i na hladnu utvaru.
Snovi ti postali uspomena drevna,

A osjecaji tupa mora dnevna!
Zar tako lako sjaj duse izcezava?
Zar tako brzo nasa nevinost jenjava?

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting