Kad ti dojadi slinjenje vlastite slike
I Zaboraviš ovom danu dat svoje ime
Molim te-
Poslušaj i pogledaj oko sebe
Ono što ne bode crvenilom oči
Ne teglji za rukav i moli da se voli..
Sve što ti u oko stane
Pomiluj strpljenjem
U uhu zapne
Nek ispriča do kraja..
Primjeti i ne vrijeđaj
I ne miješaj sebe u sve
Toliko bar duguješ kamenu kojeg ćuškaš
A koji svjedoči i prašta
Kržljavoj grani zaboravljene bukve
Što je tugovala na sahranama puno boljih od tebe..
Nebu
Suncu
Vodi ..
Samo primjeti i ne vrijeđaj sa „ja“ i „meni“
Možda ostaneš zatečen
Zgranut savršenstvom svijeta
Kojem ti nisi
Ni kraj
Ni početak
Ali se i tebi nesebično nudi..
odlični stihovi fra, nesvakidašnji i sviđa mi se pozitivna poruka pjesme da treba uzdići glave iznad naših patnji i vidjeti ljepotu svijeta u kojem živimo… to je izazov za sve nas oko kojeg se uvijek isplati truditi, pozzz :)))
..drago mi je što se bar nekog dotiču riječi koje meni samom puno znače..