MOJA VENERA

Iz daljina milijunskih svjetlosnih godina
Zove me tiho našim signalima tajnim.
Radost i obećanje mi nudi i vjerno čuvanje
Postojanosti osjećaja u prolaznosti.
Strpljivost moju njeguje jer misiju izvršiti moram
Ispunjenjem biće moje jedino tako se ispuniti može
I tek onda putem svemirnim krenut će.
Osebujna izmiješanost njenih zagasitih boja
Utišava moje jarke i svijetleće i štiti ih od nestanka.
Otmjena išaranost i tvrdokornost njenih pora
Kao melem je za moje brazde i rane starih izbora.
Oslikana sjenom u mraku što svijetli
Privlači magnetski i anđeoskim glasom tiho pjevuši.
Sve bližom postaje mi jer trenutak taj stigao je
Kad kao njenom stanovnicom dosanjanom lako se prepoznajem.
Zahvalna i umirena u njenom skutu milom sigurnost nalazim
Obećanje davno prepoznato najmanjom svojom česticom razaznajem.
Svemirna u mirnoći planetarnoj postajem
Uronjena u novo postojanje
Otkucaje svoje mojoj Veneri konačno predajem.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting