You must sign in to vote
Hodamo sjenka i ja
u potrazi za snom,
a duša leži pijana
po rastanku sa Sanjom.
Mene savlada jad
na obrazu šamara plam;
a tihe noći hlad
ne nudi spokoj ni san.
Sjenka je nešto živa:
preskače mjesečinu,
u mraku ulice skriva
sram i bijesa žestinu.
Tako da duša mila
narkotički san sni :
jad i očaj sred bunila
ostaju živi , jasni.
Vidamo se kako znamo:
nas troje pelcuje tuga;
bar za plakanje imamo
rame vjernoga druga.