Misao za kraj (nije mjerodavna)

Ratings forMisao za kraj (nije mjerodavna)

Nešto o umjetnosti.
Umjetnost nije zdrava to je više patnja.
Jedno su autori drugo su izvođači.
Patnja nije zdrava zadravija je muka ali s oboje se moramo u životu sresti, nenušno.
Umijetnik se u ovaj svijet želi realizirati kroz svoja djela.
I naj taj način realizirati odnosno kompenzirati u realnosti za realnosti.
Pati jer nije realan.
Što u principu nije točno pa nije ni dobro.
To imam emocijalnu patnju.
Nikad nesmijemo djelvati tj donosti odluke pod emocijama.
Emocije su lijepe ali ukrijenjene su teške.
Normalno da ima ima više vrsta emocija o tome neću pisati.
Oke je biti umjetnik po nekad.
Pošto prolazimo kroz nešto patimo rastemo.
Kada završi to oke je malo se time okoristiti i napraviti nešto.
Ali ne vječno težiti tim stanjima.
Nije zdravo za srce za duh a onda i za cijelo tijelo.
Naravno ovo nije reći lako.
Ali naravno nije ni točno, bez uvreda.
Ima više vrsta umjetnika većino su kategorizirani po osjetilma kroz koje prave produkt maste.
Motivi su uvijek patnje i težnje odnosno želje ili pravda i nepravda.
Poznavajući to možemo dobro ući u bit čovjeka.
Nije dobro govoriti tuđu istinu ili čitati tuđu ostinu ako druga osoba to sama ne želi ili je i svjesna toga samo to neće prihvatit.
Istinu ne možemo zakrit.
Samo potisnut pa manifestirat.
Ona živi u nama ali se ne vidi.
Nakon nekog vremena ona negdje na drugi naćin van ispoljava.
Htjeli mi to ili ne.
Primjetili to drugi ili ne.
Ona je u našim reakcijma pokretima i djela.
Osvjestimo nesvjeno.
I sam znam sebe je jako teško prihvatit.
I najgore je samom sebi priznat svoju istinu i tko jesi.
Makar nisi tako misli ali tako kako je.
Nemožeš promijenit.
I htio ne htio.
Posljedice će morat snosit.
Opet htio ili ne htio.
Tako je to.
Samo jednostavno.
A to jako lako ali i najteže.

Nitko mu nije lijepo ni pristojno govoriti da je u krivu.

Dopuna o djela:

Konstantna prisunost emocija

Dovodi do troženja životne enrgije potencijala kako god

Što ima posljedoci kao tuga depresija, demotiviranost sucidnost i bla bla bla

Naravno čovjek nesmije biti bez emocija samo ih treba znati ne kontrolirati niti dozirati ali nikako ne forsirati.

Mi smo i emotivna i fizička nagonska bića i trebamo to sve znati dozirati. ništa bez potrebe i sve u svoje vrijeme što sve dolazi s vremeno kako upoznajemo tako se i usavršavamo pa možemo govoriti “po osječaju” ili unutarnjoj definici ili “intuiciji” ali moramo biti svjesti da smo mi taj način, redosljed, automatizam, spontanost kreirali normlano mi, ne samo mi ali samo mi uglavnom nemožemo utjecat na sve ali na dosta toga možemo poznajući sebe i svijet oko nas što naravno ni ne pomišljam u kontekstu sebićnosti ili bogomdanosti.

ništa nije koliko želiš i koliko voliš sve ima svoje cikluse kad se puno kad se prazni kad se gradi kad se troši. Biti slobodan je znati i poštivati granice i tako ih polako proširivati i rasti. Robstvo je ne poznavanje i ne poštivanje granica.

4 thoughts on “Misao za kraj (nije mjerodavna)

  1. Primjećuje kod tebe dosta konfuznost u izražavanju misli, osjećaja i sl.
    Nisam psiholog, ali ponešto o psihologiji znam, što iz vlastitog iskustva, što iz formalnog obrazovanja, te ću ti stoga dati savjet.
    A savjet jest da staneš na loptu, zaustaviš misli, i uokviriš ih u smislenu cjelinu. Ne zbog nas, zbog sebe. Čini mi se da si sav pogubljen, nemaš fokus.
    Fokusiraj se.
    Svjesna sam da nisam uvijek u svemu u pravu (sad se osvrćem na ono što si napisao), ali moje iskustvo je mene dovelo do razmišljanja i zaključaka koje imam u svojoj glavi. Poštujem i tuđe iskustvo, ali moje je pravo izraziti se i iznijeti vlastito iskustvo.
    Dobro, sad, većina ljudi, pa tako i ja, u većini situacija i većini tema uvjerena je da je u pravu. Tako i ja. Neka mi se oprosti ta tipično ljudska mana, ako ona to jest. Naime, kad bi čovjek stalno sumnjao u vlastito iskustvo, misli, osjećaje i sve znanje, poludio bi. Neko uporište trebamo imati da ostanemo pri pameti, makar to bila uvjerenost da smo u pravu.
    Što se tiče osjećaja, imaš pravo, oni mogu dovesti do loših stanja, ako ih ne kontroliramo, ali opet iz iskustva kažem-tko god se svim silama trudi kontrolirati osjećaje, taj će jednom eksplodirati gore nego 200 nas konstantno osjećajni i sklonih depresiji. Takvi gube razum. Istina, mi šetamo po ivici razuma većinu života, poskliznemo se, možda neki i padnu ponekad, ali vraćamo se i borimo. Jer, osim što smo osjećajni, mi smo borci. I najčešće nađemo negdje na putu jedni druge, pa se međusobno potpomažemo, bodrimo, rame uz rame se borimo.
    Eh, sad, što se tiče poezije, svatko se odlučuje posvetiti nečemu. Nekome je više stalo do forme, nekome do prenošenja misli i osjećaja što autentičnije, a ima i istinskih genija kojima ide od ruke da spoje ovo dvoje bez greške (primjerice Taridan, mada ima ih još).
    Što se tebe i tvoje poezije tiče, nadarenost je neosporna, izvedba nije baš sretna.
    Tvoje insistiranje na rap obliku poezije opterećuje te u stvaranju istinski dobrog djela. Ograničava te. Nižeš rime, u kojima ubacuje često nepovezane stvari i besmislice.
    Još jedan savjet-prvo poezija, a kad naučiš stvoriti poeziju, onda ćeš moći stvoriti istinski dobar rap.
    Ne znam hoće li te povrijediti moji savjeti, ali oni su dobronamjerni. Htjela bih ti pomoći. Nisam stručnjak niti u psihologiju niti sam profesor jezika, ali pišem, čitam, pratim poeziju i poete, i sama učim i napredujem i prolazim nekad i kroz krizu vlastitog poetskog identiteta i sposobnosti, ali sve to skupa doživljavam kao divan proces rasta i sazrijevanja, ne samo poetski, već i kao osoba. Želim ti da i tebi taj proces bude divan, i da shvatiš da dobronamjerni savjeti mogu pomoći.
    Znam, ego se nekad ispriječi, ali ja ipak mislim da ćeš ego savinuti kako bi mogao napredovati.
    I još nešto. Prihvati se dosad napisanih pjesama i vidi koje možeš iskombinirati, da budu dovoljno dugačke, a da izbaciš besmislice i složiš nešto u potpunosti smisleno i fantastično.
    Lijep ti pozdrav!

  2. Ok. Uskladu sa napisanim. Pošto sam ja ovo započeo, tako ču ne završiti ali ču odgovoriti u skladu sa traženim.
    Ovaj odgovor traži podublju vlastitu analizu. Što sam ne napravio ali glupo tj ne dovoljno promišljenio, rekao bi otprilike sam to napravio.
    Tako da neću biti iskren u potpunosti nego u djelovima. Što neće biti biti dovoljno ali neke će se stvari možda rasvijetliti.
    Osobno nemoćan sam, pa sam frustriran, to je kao da je čovjek kastriran, u biti ja ne tražim pomoć nego konfickt.
    Koji i sam znam da je nepotreban i znam da ću od toga sam imati ja štetu sam.
    Glupo bi bilo reći hvala kad sam sam ovo izpotencirao.
    Osobno i iskreno poezijom i rep nikad se neću baviti jednostavno to nisam ja ali ovo faza će sigurno neko vrijeme još trajati.
    S obzirom đto sam kreirao tj tratio vrijeme i radio, kojim sam putem išao odnosno koje sam načine koristio da bi nešto napravio i ostvario
    jednostvno je nemoguće reći da ću prestati pisati ali znam da ću s vremenom pisati samo sve manje i manje, kao što i već je slučaj. Što je otprilike dobro za mene.
    (i ostalne naravno, šala. nije sada ni vrijeme ni mjesto za nju ).
    I ako znam da bi mogao napisati neku knjigu naravno ne još roman ili neko znanstveno djelu. neku filozofiju sebe nikad ne smatram filozofom niti me to ikad zanimalo
    ili motivacisko djelo ili pak nešto u stolu o stvarima koje sam ne otkrio nego samo povezao sigurno bi bilo zanimljivo. nikad nebi bila poanta nadmetati mišljenje,
    tvrditi da je tako ili da sam u pravu nego samo iznjeti svoje mišsnje i čuti neko drugobez predrasuda i zaključka.
    I mislim da bi s dosadaćnjim znanjem mogao biti i nakladnik i urednik i lektor i autor itd.
    Ali neću odaziti sada daleko niti to ovdje cilj ili bit.
    Samo sam htio reć da me pisanje u principu nezanima.
    Skladom okolnosti, događaja, proživljenog, samozaključenog i naravno kao posljedica neznanja, znanja i uvjerenja sam tu i tako kako je. Drugačije trenutno nemože bit
    opet znam i sam da neće biti vjećno ali neće uvijek biti ovako samo treba vrijeme i rađenje istog neke stvari će se otvoriti a jaću tamo negdje negdje drugdje otploviti.

    Osvrt na komentar:
    Bit ću kakav nikad nisam ni sanjao ni pomišljao da ću bit. Neću reč da je to sudbina i da tako mora bit ali još malo.
    možda osobno razočarenje na sebe i društvo moćda i prostest. izjasnit ću se namjerno bezobrazno lažno s dobrom namjerom da shvatiš poantu moje bezobraznosti. isprika u naprijed,
    nebi to nikad htio i sad sam sve rekao i nemoram ali bude makar to ne želim, sorry.

    komentar glasi:
    Što ti je ovo najbolje djelo koje ikad na poeziji online napisala

    Bilo bi glupo kad bi rekao da sve napisano znam i sve što si ti meni rekla. Ja sam govorio tebi isto ali nisi me shvatila zbog mog pristupa i naćina, ali ok,
    dobro je u konačni zadovoljan sam tvojim komentarom.

    moja je greška što sam htio sve napraviti odjedom i ujednom dahu atako to u životu neide. sve ima svoje cikluse, sve ima svoje vrijeme i mi trebamo poznavati taj trenutak,
    sve se sastoji o djelova i treba oznavati svaki dio da bi razumili cjelinu dok mi u ovom slučaju ja ne nužno za ustale uvijek vidim cjelinu a ne dijelovi. i to je greška.
    i možda zbog ne mogućnosti da se izborim za sebe gradim da uništim, zato su mi pjesme toliko glupe i ne smislene jer znam ako imam da neću moći zadržati jer nama stav tj imam ali, nije da nisam borac
    ali itd itd sve u svemu to je jedna nova cijelina novo poglavlje koje treba zasebno proučiti, obraditi i izložiti makar sve to podsvjesno znam ali ovo nije mjesto za to za mene osobno.

    Sve u svemu samo vrijeme i što manje se uključivati u ovo što je aktivno tako će proći a ja ću opet moći prodisati.
    Najgre je kad si nemočan a znaš onda je najbolje samo ništa ne raditi i pustiti ne da će riješiti ili uspijeti ali više ćeš napraviti nego da pokušavaš naravno
    nije to pravilo i riješenje za sve situacije ali ponekad po potrebi s obzirom na situaciju to je riješenje, nažalost.
    Pozdrav.

    Isto tako otvoren sam za povratni komentar ili za neka nova mišljenje ne samo od tvoje strane nikoga ne pozivam ali nikoga ne eliminiran ili na tako neka mišljenja nevezna za sve ovo
    Hvala i pozdrav

  3. Glupo bi bilo reč svijet ide u krivom smjeru, ja idem u krivom smjeru
    Glupo je reč ljudi nisu u redu, ja nisam u redu
    Glupo je reč ljudi su glupi, nisu glupi ja sam glup
    glupo bi bilo ako ja trebam pomoć, da i drugi trebaju pomoć
    glupo bi bilo reč e ja sam pogriješio, pa sad nemovjte vi
    Ima puno ljudi koji su zadovoljni svojim životom i u redu su, nisu nezadovoljni u problemu
    ja nisam u redu ja sam u problemu
    ljudi su mislili bolje nego ja nisu oni u krivu ja sam sam kriv
    tako da sudbinu i boga nemoram da pitam
    znam da je sudbina sud kako sam sudio tako i imam
    svi mi slijepi kad je riječ o nama i to kađeš to je normalno.
    uzimam se pravo koje nemam, dajem si vaćno a nisam taj
    ali jednio što znam i nisam sam naučio nikad ne odustaj
    eto takav sam ja drugo neznam.

  4. čou sam uvijek tek kad završiš tek onda vidiš što si još mogao.
    čou sam sva velika djela su uvijek samo nedovršena.
    čou sam kad uvmijetnik pogleda unazad svoja djela vidi samo pogreške.

    pozivam se na prvu
    uvijek kad završim vidim što bi još dodao jel to površnost ili nedovljna promišljenost moguće. ne dovoljna temeljitost lođe od moje strane
    ali htio sam da kažem ja neidem ni u pako ni u raj niti ćeilim ići
    isto tako nezanima me baš ni reinkarnacija niti zagrobni život
    makar to sve poštujem jer svatko ima svoje mišljenje
    znam da se samo jednom živi i to mi ništa previše govori
    da iskoristi svaki priliku uzemi sve nemam mi smisla ili živi kao da nema sutra
    jedino što je želim da budem ja onaj najbolji ja kojeg poznam samo ja
    to bi mi bilo ćisto zadovoljno i zadovoljavajuće
    mislim da bi mi to bilo dovoljno
    nije da ne mislim na druge samo ja, nije to nešto bogomdano ili sebično
    meni to skromo i lijepo ali to vam nemogu opisati
    niti mislim da bi vas ovaj komentar trebao interesirati i zanimati
    jer vi imati svoje interese i svoje živote
    i oke je da to poštujem
    i bez da imamo poštovanje
    to smo i neprimjećujemo se to je ok
    bez da sebi dajem na važnosti
    kao da ja govorim a mene nema
    to mi je realno ali to je nemoguče
    nemožeš djelovati a da nema posljedica
    mogu biti i loše i dobre
    sama riječ govori što po slijedi što slijedi
    isto tako neke se nevide odma neka zar par dana neke za mjesec neke za godinu dvije više
    neke možda nikad? a neke u nekoj drugonoj generaciji ili u nečim drugom svijetu.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting