Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Ponovo smo cekali kisu.
Nebo je pobijedilo, u polusvjetlu se otvorilo,
navece se mjesec opet rodio,
smjeskao se ko duh peripetije.
Kraljevi proslosti na nebu setaju,
gledaju svoj grad i ne vide lica radosna,
sjecaju se kao ja, nasih zdravih dana
i punih duse ulica.
Rane ce ostati da znam koliko sam jak,
ustajao i padao hiljadu puta,
a padase u snovima zelje slatke mladosti.
Ako zelis biti covjek pravi, moras biti sretno dijete,
sjetim se toga i spokoj nadjem.
Obasjano je opet nebo nase carsije,
u kojoj nema gospode.
Poznate ne prepoznajem, a ostale
ne poznajem.
Mjesec je lagan nocas, oblaci plove pored,
sjedim na balkonu i mastam da sam iznad
jezera u Komu, pojma nemam kako ovu
pjesmu da nazovem..