You must sign in to vote
I ne gasim to svjetlo
sve dok posljednju misao
ne istisnem,
tako lažna i usiljena,
nafilana osjećajima
kao sočna kremšnita,
plačem u daleko jutro
ponesena šapatom mašte
slobodna da letim sasvim visoko
držeći se čvrsto
za tvoju srebrnu grivu,
sretna što mogu,
što mogu maštati,
po svjetovima svojim lutati,
tražiti i iskapati to svjetlo
što me drži budnom,
daleko jutro
s uzbuđenjem čekati,
djetinju radost u sebi
ponovo uzjahati.