Makijato

Stajao sam sam i cekao u redu

Gledao je kako mi se smiješila

Osjetio sam toplinu u pogledu

Samo da nije pogriješila.

 

Prošla je kao da nisam pored

Rukom mi dotaknula rame

A njen zavodljiv pogled

Izljecio mi je sve rane

 

Znala je da se za njom okrecu

Ja nisam mogao od treme

Podarila mi najvecu srecu

Kad je gledala ravno u mene

 

Farbala je nebo,

Tjerala je tuge

Od kiše i oblaka

Pravila je duge

 

 

A gdje si sad kad te nema

Zasto ova praznina peće

Kada ce se vratit vrijeme

I oni trenutci sreće

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting