Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Neće namignuti mjesec
pokraj najsjajnije zvijezde,
ni pred očima kad se jata gnijezde.
Njemu noga zlatnom stopom gazi,
noću svjetlom budno zemlju pazi;
naviko je, da ga opaze i vide
od pogleda ponekad se krije,
njega vuku neke čudne sile,
ljudi kažu da su možda vile!
Od svih priča njemu jedna draga,
daj’ uz njega sjajna zvjezda blaga;
široke su grudi njegovoga plašta
gledaju ga kad se ljubav mašta,
sve pod nebom treba da se prašta,
privid stjene od svjetla se rađa,
svaka mijena sve mlađa i mlađa
a on svijetom plovi kao morem lađa!
TvT