Iz neba je koje se para
Izletio grom ko utvara.
Za njim ljutita idu braća,
I nijedan se nebu vraća.
I polako mine zbrka svaka,
I grmi sve tiše i tiše.
A iz daleka, iz mraka,
Braća dozvaše kaplje kiše.
Čuvši ih, pojavi se prva,
A za njom i sestre kreću.
Posjetit će užegla drva,
I oživjet im davnu sreću.
Putujuć ispiru prašinu,
Jedna drugoj one služe.
Tu su da zaliju tišinu
I meni utjehu da pruže.
(2. ožujka 2021.)