Da li je daljina prepreka za ljubav, ne znam, blizina rasplamsa žar, (skovala je skriven plan) gledaš u licitarsko srce, poklon celofanom zamotan, ogledalce zrcali rumeno lice, al’ ne znaš otkud je taj dar, nevidljiva sila zakači se poput čička, brajda nadvije lozice u petlje, grožđe zasladi usne i pjesme, cvrkuću ptičice sretne, riječi se slože u katrene, u hladu vinove loze najljepše je vrijeme, zori misao jesenje berbe, stol za dvoje, sjeta nebo roji, crno vino čaše boji, poteče priča, o ptićima što poletješe iz gnijezda, o proljećima novim što slijede – kosu prošarale sijede, slažu se okusi slatkih i oporih dana, razlete se čvorci na vrhove grana, ljubav je k’o vino, dok vrije, još je luckasta i mlada, poslije staložena i mirna, blažena na jastuku spava i sanja…
TvT