Kada se bakrene usne moje
Na kositrene bokove tvoje
U poljupca slitinu razliju
Pod strašću i ljubavlju izliju
Bit će to ekspresija brončana
Čvrsta i premilinom zvončana
Kao čovjeka radosti oči
Atom kad ovih metala sroči
U oruđa i oružja oblike
Tako ćemo i mi tijela slike
U vlažnosti kapi ohladiti
A duše od tijela pomladiti
Nebu zastremiti plinovitom
U zvjezdanom traku milovitom.
Budi mi bez težine boja,
Raula Siriuska moja.
Promijenjeno u 22h.*
Kad se bakrene usne moje
Na kositrene bokove tvoje
U slitinu poljubaca razliju
ovo mi je najljepši dio,originalno i slikovito,pozdrav
Hvala Ti.
P
Prva riječ je anagram. Druga znači zvijezdu Sirius. Upravo tako.
Hvala. P
da, još jedna tvoja pjesma gdje je sve tako dobro i pametno posloženo, a opet s toliko duha, srca, ljepote i sklada. sve je to što pjesmu čini pravim doživljajem za čitaoca. zavidim ti na toj mogućnosti :). pozz.
Hvala Ti od srca na prelijepim riječima. 🙂
Pozz
ovo ti je predobro 😀