nije li mi sestra mlada Mjesečina
okrenula leđa
ili licem mi
naličje moje pokazuje.
ne umijem sjenama
uprijeti do razglasa vida.
uvijek se ispriječi
loša kalibriranost uma
i predosjećaj koji bukne
naočigled
ostane zabrtvljen.
nadglasaju ga logika
reklamnog panoa i
estetsko blještavilo
intelektualnog okvira.
rodi se.krsti.plodi.
bez pitanja.bez primisli.
već prije nego li si stigao
pripadaš mravinjaku.
nije ti bilo pomoći.
a sasjeći korijenje se ne može.
već simbioza duha i tijela
bila je kontaminirana.
već kavezu smjer puta
generacijama je utaban
a sjene u špilji
privlačna su stvarnost
i pobogu.
samo jedna jedina.
sestro.mlada Mjesečino moja.
izdanče moj zapretenog moga duha
što skriven si u magmatskom sloju ćudi
sve viđeno raspi
do sablažnjivog sadržaja
i jezgrom se položi vidu
kao što vidi ona
kroz sva naličja.
podaj taj trenutak.
taj ambis.tu strunu živog svijeta.
neka prestane lakrdija.