Kad sve ruže uvenu do jedne
u bašćama srca usahlog što žeđa
i kad zadnje misli stvore sliku
iza netom zatvorenih vjeđa,
znam, gledat ću tebe,uvijek tihu,
zamišljenu, u haljini od mraka,
kako hodaš salom služeć druge
lakoćom divnih srninih koraka,
gledat ču ti okoštale ruke,
u zjenama tamnim vječno vlažnu rosu,
o ja neću, zaboravit neću nikad
tvoju bujnu,injem prošaranu kosu,
sada bih da mogu stao iznad tebe,
ponizan bih stao,nijem ko kamen
ljubeći ti hladne, mrtve usne,
što na mojim ostaviše trajni znamen,
i da mogu mila,o samo da mogu,
legao bih sada kraj tebe u raku,
nek nad nama vječno mirisan i bujan
drhti bijeli jorgovan u zraku,
neka šume borove i oranice puste,
nek sve živo,mrtvo, stvori usred mraka
slike kako hodaš salom služeć druge
lakoćom divnih srninih koraka.
PRELIJEPA,TUZNA PJESMA.BAS OSTAVLJA JAK DOJAM LJUBAVI U SEBI
“i da mogu mila,o samo da mogu,
legao bih sada kraj tebe u raku,
nek nad nama vječno mirisan i bujan
drhti bijeli jorgovan u zraku,”
DIVNI STIHOVI!
POZDRAVCIC ZA DOBRO JUTRO TI LETI 🙂
meni iskreno čudna, pozdrav, sfd
veoma emocionalno izrazena pjesma, svaka cast, tuzna do bola, kao sto i sam zivot zna biti
Jim izuzetno dobri i tuzni stihovi, emotivno secanje…pozdrava dragih…)))
Vrlo osjećajni stihovi..
Pohvale i od mene..
Pozdrav. :))
Toliko su dirljivi ovi stihovi da su mi suze zamaglile pogled. I ne stidim se zbog toga. Pretužna je nestala ljubav i sjećanje na nju. Obukao si joj haljinu od mraka, ljubiš je i preko smrti, sjećanja su još tako živa. I tako tužna.Možda ipak negdje postoji novi susret, u nekom drugom životu nakon života. Želim vjerovati u to. Topli pozdravi Jime.