You must sign in to vote
Grla suvih
vinom, ispirasmo naša nepca.
Noćima
i za dana dugih
da damar ti nađem
igrasmo se čedno, igara nam znanih
igrasmo se, kao da smo deca.
Pored reke, što sa Alpa
pahulje i trave sa sobom donosi
nozdrve rastačem mirisom trešanja,
očima te mijem, pogledima ljubim
s’ mirisima Alpa u rasutoj kosi.
Dok prste umačem u ostatke vina
u talase reke kao da uranjam,
s’ kapljicama bistrim što naliče rosi,
sve sam više budan
a sve više sanjam.
Još, miris tvoj rastačem u nozdrvama svojim…
Da, da…..kako je lijepo sanjati! A san opisan živo, živo…ili java proživljena kao san…
Hvala Romana na predanom i analitičnom pristupu onome što objavljujem na ovom portalu, nadasve , afirmativnom za moj dalji rad. 🙂