Kraj puta.

Skinula ga je sa svojeg bića, Poput čarape prepune rupa koja više ne ispunjava svoju svrhu. Kako i nebi to učinila? Čarapa ju više nije pokrivala. Nezaštićena je. Stvorene rane su se pogoršavale,  više nije bilo čarapinog zaštitnog vea između nje i prokletog smrada vanjskog “All Stars” svijeta. Bila je tužna. Jako je voljela tu čarapu. Mislila je kako će materijal ipak dulja držati. Svejedno ju je u početku još imala sa sobom, bilo joj je teško odvojiti se od nje dok na poslijetku nije shvatila da je smrad čarape jednak onome na starki. Valja je baciti, rane bi se mogle inficirati i stopalo bi najebalo. Pitam se…poželi li nekad istu čarapu natrag? Sjeti li se njene udobnosti i topline? Sjeti li se koliko je čarapa voli?

One thought on “Kraj puta.

  1. Fascinirali su me ovi tvoji stihovi!Usporedba sa čarapom…i ovaj kraj…stvarno fascinantno!Možda zbog te boli koja se skriva u čarapi…o kojoj ne pišeš ali se isčitava u svakom stihu…
    Predobro napisano Noćni!
    Osmjeh ti ostavljam!:)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting