Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Plavetnilo neba…
Bez oblaka…
Bez ptica…
Bez aviona…
Plavetnilo neba,
Beskrajno i duboko…
Tijelo mi upija toplinu
Sunčevih zraka
Dok mi lagani vjetar
Klizi po kosi i licu.
Tišina…
Ipak, nešto zlokobno
Ispunjava zrak –
Tihi ubojica je među nama!
Šulja se između nas!
Ne vidimo ga, ne čujemo ga,
Ne osjetimo ga dok ne uđe u naše
Pore i počne nas gušiti.
Moramo se skrivati!
Moramo bježati jedno od drugih!
O, kako smo krhki mi ljudi…
A priroda se budi isto kao i prije:
Voćke cvjetaju, vinova loza lista,
Ptice pjevaju!
Ljepota, užas i tuga.
Ima li kraja?!
Plavetnilo neba,
Beskrajno i duboko…