KONTRADIKCIJA PRIRODE

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

Kako opisati čovjeka bez integriteta
i dostojanstva?
To je čovjek koji jedan dan
ide s tobom na pivo,
a drugi dan iza tvojih leđa
prijatelju moj nemirni, govori da si
seljo-beljo.

To je čovjek bez integriteta
i bez ikakvog smisla;
Taj čovjek je nešto od najgoreg
što se može sresti u svemiru;

njega niti Isus Krist ne može spasiti;
jer gori je od samoga đavla,
a koiko nemoćniji od njega!

To je čovjek s kojim se ne može
voditi logička rasprava, jer logiku
on ne priznaje!
I antički sofisti, majstori riječi i logike,
nakon razgovora s njim
promijenili bi profesiju!

To je čovjek bez formalnog obrazovanja
koji voli govoriti o stvarima
o kojima pojma nema;
to je čovjek
slabih intelektualnih mogućnosti,
a još slabijeg talenta –
čovjek koji je – kako sam kaže –
napisao preko tisuću pjesama.
(Pri čemu kvantiteta, sama po sebi,
svjedoči o kvaliteti.)

To je čovjek koji je odustao
od svega:
i od obrazovanja, i od rada;
jedino bi još trebao odustati
od disanja, ali disanje je
automatska radnja, pa je to
– malo teže.

“Ja sam zmija u duši” – kako je sam
priznao – “i prvom prilikom ću te
izdati.”

Evo, to je čovjek gori, najgori,
teško usporediv s bilo čim lošim
u svemiru.

Njegovo puno ime neću vam
otkriti, ali reći ću da stanuje
u srcu grada Zagreba.

To je čovjek bez integriteta
i unutarnjeg dostojanstva.

Riječ je o nekome posve nevažnome,
tko nije vrijedan spomena sam po sebi,
pa ipak, eto, ja ga spomenuh
jer on je prototip gradske protuhe,
dangube, potepuha, vucarala;
on je – snob među klošarima,
– kralj besmisla,
– pijanica sklona migrenama,
– alkoholičar koji loše podnosi
alkohol;

uglavnom, ne postoji dovoljno
riječi i slika da se opiše
tu kontradikciju prirode.

To je čovjek bez integriteta
i unutarnjeg dostojanstva:
Homo Hromabilis
autodestruktivus
drkabilis
de Zagrabia Civitatis.

conclusio:
U stihovima ovim ti ćeš,
vucibatino pederska, vječan biti;
kada izdaju – zmiju u svojoj duši –
hineći druga meni
nisi znao niti htio kriti;

Kada prijatelj odan i čovjek dobar,
nisi znao niti htio biti
– iz zavisti i nemoći, prema meni,
iz mržnje prema samome sebi –
sada ćeš, vucibatino,
na klupici klošarskoj
pivo svoje piti.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting