Kontra

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ma što da se vineš u besmisao kruti.
Da komešaš emociju sa mozgom.
Znam, da logika to traži.
Al ona bol ne zna da ublaži.

I kad razumu, sudbinu, ćeš da predaš.
Onaj osjećaj isti, lukavo će da dođe.
Samo nemoj u njega da gledaš.
Jer on će opet pored tebe da prođe.

Tad zastani na tren i pogledaj u sebe.
Ne odupiri se silama sitnica .
Nepoznati stih kao val će da krene.
I pomjeri tugu do samih ivica.

Tad uočit ćeš stvarnost.
Tu tužnu, praznu, hartiju pjesme.
Shvatit da vezanost takva, nije važnost.
I da je on samo prevara, prolaznog života.



Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting