Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Arnautko mila
mir s tobom noćas hoću
ne proklinji iz daljine više
tvoj glas mi dušu para,
za pojas to što trže metni
povuci besu svetu,
ja kriv sam samo
što te nježno ljubim.
Visoke i tamne su
albanske planine,
stado u katunu ostade
orao beskrajem kruži,
u samoći ne tuži
djetinjstvo i mladost našu,
uspomene na tebe još bole
al’ griju dušu.
Možda ću jednoga dana
u drugim svjetovima nekim
opet da pišem ti pjesme
i ljubim oči sjajne,
opet će vile bajne
kolati kolo u katunu,
naša će stada da krenu
ka pašnjacima mekim.